Jutros prilikom mog odlaska na fakultet vidjeo sam jedan prizor koji me je, malo je reci, zgrozio. Naime kada sam izasao iz autobusa i krenuo preko semafora na suprotnoj strani raskrsnice vidjeo sam staricu koja nemocno lezi tik uz kolovoz. Starica je pokusavala da se podigne ali nije mogla jer je led bio na sve strane a i bila je vidno dezorjetnisana od pada. Pored nje su ljudi prolazili kao da je nema. Nisam mogao da vjerujem svojim ocima da ljudi mogu biti toliko oholi. Pretrcao sam raskrsnicu i podigao staricu u tom trenutku je prisla i jedna djevojka koja joj je obrisala krv sa lica. Starica nam je rekla da je seceras sto je stvar samo cinilo gorom jer se tu javlja problem zaustavljanja krvarenja. Rekla nam je da je krenula u Informatiku da plati racun. Htjela je da je ostavimo pa da ona sama ode do informatike medjutim nije mogla da hoda. Nakon toga smo je odnjeli u zgradu Informatike gdje je sacekala hitnu pomoc. Za vrijeme dok smo mi pomagali zeni svi su nas gledal u fazonu kao pogledaj ove budale! Strasno je koliko smo nehumano drustvo postali. Time sto sam pomogao toj zeni osjecao sam se ispunjenim i jako zadovoljnim! Jer meni tih 20 min koje sam na to potrosio ne znaci nista a toj zeni je bila velika pomoc! Ovim zelim samo da jos jednom pocjetim sve da je ljuckost jedina stvar koja nas odvaja od divljih zvjeri nemojmo je gubiti NIKAD!

18 views
 
Коментари

There are no comments yet.
Leave your comment, start the discussion!

Blog
Blogs are being updated every 5 minutes