Visoka sam metar i sedemdeset osam centimetara. Ok, nije to neka visina u današnje vreme. Ali,
Ona je krug od papira
ona plovi kao glas
za sada sve je u redu
u polusvetlu svojih
velikih soba
Ona putuje kroz
vreme kao po svetu
dobri razlozi prizivaju smeh
trošim ih brže nego ranije
paravan senki opominje na
vreme polaska
Uz pomoć čudnih detalja
ona sakriva svoj strah
u priču punu lažnih imena
Dok čuva tajne, ona ostaje mirna
ona ostaje tako otmeno bleda
polako prelazi svoj najduži put
od juče do sutra, puno za nju
zablude i zaborav, promena
u ritmu disanja
Mi pod jedrima
prepoznajem
ćitam ceo tajni jezik znakova
u običnim stvarima
…
Opet je prošlo sto dana, ne računajući da je pre dve godine bilo već vreme u kome smo
Umorna od lutanja, ona poslednjom snagom zakuca, ali niko ne odgovara. Ona pokušava
ponovo, jer veruje u nadu. Posle tišine, zgrči se i ćuti pred vratima. Nailaze hladni vetrovi.
Stoga se pripije uz svetlost kao udaljeni brodolomnik. Ali kada prekorači granicu o plašt noći
dotakne joj telo, ona zatvara kapke i tone.
Ne veruje svojim očima u kristale jutra.
Ni u vreme.
David Albahari
Danima se spremam da napišem post o postu ali ne uspevam.
I taman kad smislim o čemu ću, kad tamo neko pre mene već smislio, napisao i objavio.
Stvarno, nema smisla. Ma, tačno znam da mi ‘’kradu’’ teme.
A onda, odjednom, sedim tako i ništa ne radim, jer kad radim, ne sedim. Iznebuha, eto
teme. Kao poručena. I mogu vam reći da sam baš bila inspirisana postom koji je napisao
jedan tip, koji je već bio inspirisan postom jedne tipkinje, koja je bila inspirisana ‘nako.
I tako malo po malo, inspiracija je došla.
Znam samo da ne volim…
Za sebe ima uvek najlepše reči, najbolje ocene i širok vidik…
Drugi su za nju samo drugi, oni koji joj zavide ili oni koji ne umeju da pišu, oni koji
neinteresantno i nepovezano pišu. Ima toga u životu, što bi rekao Dragan Torbica. Ma, ko mi
reče, jedno veče, dok jedno meče kesten peče.
A ima i onih koji su ljubomorni na zavodnice, mazice i najzad ljubavnice niskog profila.
Ljubomorni na popularnost, plavu kosu, duge noge, karijeru priznatog advokata....
Ona uvek otkriva toplu vodu ili bar rupu na nemogućim mestima plastične saksije.
Ona je sopstveni prototip lažnog boinga 757.
Ona,…
Razgovaraju moja mama i tetka, tatina sestra.
Mama se žali na tatu kako mnogo prlja po kući a ona ne može da čisti i tako to. Inače, stalno se
nadmeću koja od njih dve bolesnija. Još se ne zna pobednik.
Tetka kaže: Pa, dobro on mnogo radi, znaš, moraš da čistiš.
Mama: Lako je tebi tako da pričaš kad imaš zdrave ruke, ja sa mojim ne mogu ništa.
Tetka: Ja imam zdrave ruke? Ja? Pa, ti ne znaš da ja nisam nikud mogla sa ovom rukom (pokazuje
na desnu ruku) Nego, otkad sam operisala oči, prestale su ruke da…
Uginuo mi pas. Prelep osmogodošnji staford. Oboleo mu pankreas i nije mu bilo spasa, ali jadnička