to sto smo cutali kada nije trebalo,
to sto smo govorili kada je trebalo da cutimo,
to sto nismo pruzili ruku ili se osvrnuli na tugu i muku komsije,nepoznatog coveka na ulici,prijatelja,psa,
to sto nismo zaustavili ratove,izbor suludih vlasti,
to sto smo krcmili resurse prirode,ljubavi i slobode,
to sto toliko mislimo na sebe,
to sto nam je uvek lakse da prekinemo,unistimo i zanemarimo,
UZBUNA
to sto mislimo da su slike nasih srecnih zivota dovoljne i za srecu drugih,
to sto smo imali priliku da delimo ,a nismo je iskoristili,
to sto smo postali svojom greskom,
to sto smo postali greskama…
otvoris tv ekran
Kosovo zeli svoju vojsku
jedno zariste se taman ugasi
a onda se pale novi Krimovi
otvoris novine
drustvo u stalnim izborima
Arapi snimaju s neba nase reke
prognoza-usred zime- kisna -jesen
otvoris ovaj ekran
inboxi u kojima brojis jedan,dva,tri smaila
otvoris postansko sanduce
gomila neplacenih racuna
pogledas displej mobilnog
nova akcija,zvezdica,broj,taraba
otvoris prozor,buka
otvoris frizider,muka
ma sve to
ali kada ti u marketu
i ne otvoris novcanik
ubace zatvoren kupon
na kom pise
kad ga otvoris:
"vise srece drugi put"
Samo pesnik zna
kako se smeh lako pretvara u plac
i plac u smeh
zato ga nikada nece videti kako se smeje
i kako place
a kako da place i da se smeje
kada on o smehu i placu
pise poeziju