Posvećeno mojoj ljubavi za našu godišnjicu…
Danas je 14.06. naša godišnjica…
……..
Ljubav traži žrtva. Jednostavno, ko ne da dio sebe, ne može ni
očekivati da dobije nešto za uzvrat.
A opet, ko da dio sebe nekome, gubi sopstvenu licnost u ljubavi i dobija lik
duše osobe koju voli. Dugo nisam bila spremna da dam sebe nekome. Ne. Dugo sam
se bojala da ne izgubim ono što sam godinama gradila nedozvoljavajući ikome da
poruši moj trud. Dugo...skrivala sam nježno djete u sebi puno ljubavi i nade,
samo zato jer sam se bojala. Bojala predati nekome svoje ruke, snove i želje. Bojala
se poletjeti na krilima ljubavi iz straha da ću pasti skroz do ponora tuge.
A onda se iza svih strahova pojavljuješ TI! Sigurnim koracima dolaziš ka meni i
kao svetionik pokazuješ mi put kojim trebam poci.Polako, u meni se budilo
usnilo dete zeljno neznosti i zagrljaja.Govoris:"Veruj u nevjerovatno."Nesigurno
ti pružam ruke, kao sebe da ti pružam. Čitavo jedno djetinjstvo u meni
sabijeno, želi napolje. Puštam ga. Neka leti. Nježnost u meni daću nekome. Mislim
da bih mogla poletjeti..."Možeš!", tvoje riječi ohrabruju. Sada
znam koliko je strah u meni bio bespotreban. Dajem se, znam da vredi.
Ne znam koliko dugo ću letjeti ovim nebom ljubavi. Ne znam gdje me krila nose. Ne
znam ni da upravljam. Nije ni bitno. Važno je da sam sa tobom. Sve svoje
strahove sam odbacila kao staro ruho. Svu svoju nježnost dajem tebi……TEBI kojeg
volim više od svog života…..
There are no comments yet.
Leave your comment, start the discussion!