”Jednog dana,
pojavio se maleni otvor na čahuri. Čovjek je sjedio i gledao kako se leptir nekoliko sati muči da bi izvukao svoje slabašno tijelo kroz taj maleni otvor.
Onda je leptir stao.
Činilo se da ne može dalje.
Zato je čovjek odlučio pomoći leptiru: uzeo je škare i razrezao čahuru.
Leptir je s lakoćom izašao.
Ali je imao krhko tijelo i smežurana krila. Međutim ništa se nije dogodilo!
Leptir je cijeli svoj života proveo puzeći okolo sa slabašnim tijelom i nerazvijenim krilima. Nikada nije poletio.
Čovjek unatoč svojoj ljubaznosti i dobrim namjerama, nije razumio da je poteškoće kroz koje je leptir morao proći, izlazeći iz čahure, osmoslio Bog, kako bi krv iz tijela leptira potekla u krila i kad se oslobodi čahure da bude spreman letjeti.
Ponekad su poteškoće upravo ono što trebamo u životu...
Kad bi nas Bog oslobodio od svih prepreka, osakatio bi nas. Nikad ne bi postali onoliko snažni koliko možemo biti. Nikad ne bi mogli letjeti.
Tražila sam Snagu...
I Bog mi je dao poteškoće koje su me osnažile.
Tražila sam Mudrost...
I Bog mi je dao Probleme koje je trebalo riješiti.
Tražila sam Bogatstvo...
I Bog mi je dao Mozak i Tijelo da mogu raditi.
Tražila sam Hrabrost ....
I Bog mi je dao prepreke koje je trebalo svladati.
Tražila sam Ljubav.....
I Bog mi je dao ljude kojima je trebalo pomoći.
Tražila sam Usluge ....
I Bog mi je dao prilike.
“Nisam dobila ništa od onog što sam tražila....
Ali dobila sam sve što mi je trebalo."
ma ja te u popunosti svatam i zatoi ti pisem ali neveujem da mozemo da promenimo druge samo da pazimo da i nanepkve
pa da u pravo si ali ko hoce a takvi smo sve manje nazalost sve mi se cini kakvi su danas ljudi kad bi videli leptira koko se muci ubili bi ga i sto da ti jos kazem????? pa zasad tliko
ma svi mi prvo trebamo da promjenimo sebe, pa onda da pozitivno uticemo i na druge. koliko se moze naravno.
zato je ovaj blog i napisan da ljudi malo porazmisle o sebi i svojim postupcima.
prelepo rceno super ti tekst
dosta se nauci iz njega, samo ko hoce...