Mogu li cinjenice i dogadjaji iz nasih zivota da docaraju verodostojno i stoprocentno,kako smo se u odredjenom trenutku osecali i sta smo mislili?Mogu li reci da opisu ona najtananija covekova osecanja koja ga ispune do poslednje pore? Moze li se recima preneti patnja koja od zivota napravi samo milione krhotina i ostavi pustos u dusi? Postoji li rec koja opisuje kako se dusa cepa,usled nesnosnog bola,onda kada gubis ili kada si zauvek izgubio ljubav,kojoj si se predao celim srcem i dusom,zbog koje si ziveo i jutrom se budio sa osmehom na usnama? Postoje li reci koje opisuju pravu agoniju i borbu koju covek vodi sam sa sobom da bi pobedio bol i ocaj?Vreme i trud koji ulozi da od krhotina svog zivota pokusa da sastavi bar neku celinui da nadje snage da nastavi i da svom zivotu vrati smisao,iako je ostao bez ljubavi,koja je bila srz njegovog postojanja.
There are no comments yet. Leave your comment, start the discussion!
There are no comments yet.
Leave your comment, start the discussion!