Na jednom dalekom usamljenom ostrvu usred okeana ziveli lepo i u slozi
Ljubav, Bogatstvo, Tuga, Sujeta i Znanje. Ziveli su mirno na tom ostrvu
daleko od svih svetskih briga i dogadjanja. Ali nakon mnogo vekova
primetili su da njihovo ostrvo polako , pa sve brze i izvesnije nestaje.
Vrlo brzo shvatili su da ostrvo ubrzano tone. Uznemireni oni spakuju
svoje stvari i krenu polako da napustaju svoje lepo, carobno, ali tonuce
ostrvo, koje im je vekovima pruzalo srecu.
Jedino Ljubav , postojana po prirodi, resi da ostane. Jedino je ona
verovala i nadala se da je sve to privremeno i da ce doci bolji dani
kada ce sve biti lepo i veselo kao nekada. Medjutim vremenom i Ljubav
shvati da nema nade i da mora i ona da napusti svoj dom. Spakuje lepo
ono malo stvari i puno uspomena sa sobom, ali ... sada vise nije bilo
nacina da ode sa ostrva. Svi camci, brodovi i splavovi vec su otplovili a
za pravljenje novih vise vremena nije bilo. Ljubav je pocela da doziva
upomoc.
Nekako u to vreme, put tuda nanese Bogatstvo. Ljubav se obraduje srecnoj
slucajnosti i zamoli Bogatastvo da je primi na svoj brod:
- Primi me molim te, ostrvo tone, udavicu se - rekla je Ljubav.
- Izvini ali moj camac je pun zlata i dragog kamenja. Nema mesta jos i
za tebe Ljubavi. Ako i ti budes usla, bojim se potonucemo - rece
Bogatstvo i ode.
Ljubav je pocinjala da hvata panika. Ostrvo je vise tonulo i vode je
bilo vise. U panici, Ljubav je i dalje dozivala u pomoc. Onda je na svom
splavu naisla Tuga. Ljubav se obradovala starom prijatelju:
- Tugo, molim te spasi me. Potonucu zajedno sa ovim nasim ostrvcetom.
Bilo bi steta da svet ostane bez ljubavi.
- Zao mi je Ljubavi - odgovorila je tuga - Toliko sam tuzna da ne mogu
da te povedem sa sobom. Zelim da budem sama. I ostavi ljubav daleko iza
sebe.
Na ostvru Ljubav vec hvata ocaj . Ne vidi nacina da se spase iz nezgodne
situacije u kojoj se nasla i to zato sto je verovala u bolje sutra.
Medjutim, tracak nade, ili je mozda u pitanju vera, jos uvek su je
nagonili da i dalje doziva u pmoc. Njena dozivanja privuku paznju Sujete
koja je tuda slucajno prolazila.
- Povedi me sa sobom. Ti si mi jedina nada - zamoli LJubav.
- Ne dolazi u obzir! Vidi kakva si prljava i mokra, hoces da mi pokvasis
camac . Sama si kriva! Sad snosi posledice. Lepo sam ti govorila da
odes dok se jos moglo. - I jos uvredjena ode i ostavi Ljubav sa njenom
tuznom sudbinom .
Izgubivsi i poslednju nadu, Ljubav se predala sudbini. Sela je na jedini
nepotopljeni kamen sto je ostao od njihovog, nekad velikog i divnog
ostrva i cekala da i on nestane ispod vode i sa sobom odnese i nju. U to
niotkuda , pojavi se neki stranac u camcu. Stranac pridje sasvim blizu i
pruzi Ruku ljubavi. Ona udje u camac i on je preveze na susedno ostrvo.
Tu je Ljubav izasla iz camca, zahvalila se i posla dalje. Tek par
metara dalje shvatila je da ne zna ko ju je spasio. Okrenula se i
dotrcala natrag do obale, ali camac sa strancem vec se izgubio na
horizontu. Tada je Ljubav tek primetila Znanje kako sedi na obali.
Prisla je i upitala:
- Reci Znanje, ko je stranac koji me je spasao sigurne smrti?
Znanje je pogleda, nasmesi se pa joj rece:
- Kako, zar ti ne znas? To je bilo VREME.
- Vreme? - Upita zbunjeno Ljubav.
- Da, VREME - odgovori Znanje - Jer jedino je VREME sposobno da spozna
koliko je Ljubav velika.
vampir idi spavaj sto bese baksuz nismo se popele na vodno mogo blato %) %) %) %) %) %) *DRINK* *DRINK* *DRINK*
pa ko te terao tamo da ides bre baksuze jedan