Ženstvena postaje žena onog časa kada u sebi spozna vječno žensko, kad u sebi upozna Ženu pisanu velikim slovom. Žena, u bilo kojoj ulozi, jednako je važna, ako je ženstvena. I zato ne treba izigravati sebe kao neudanu na račun udane, ženu udanu na račun majke, ženu zaposlenu na račun nezaposlene. To su različite uloge, ali je žena u sebi uvijek ista, silovita u svojoj ljepoti i draži, dragocjena u nježnosti, toplini i sigurnosti svoje osobnosti i subjektivnosti, neizreciva u intuiciji, pronicanju i ljubavi.
Žena je, na neki način, čitavo čovječanstvo. Ona u sebi nosi sve ono što je čovjek. Zato ona može roditi novog čovjeka. Ona u sebi ima sve ono što je ljudsko, ona ljubi i poznaje čovjeka u njegovoj duši, ona razumije, hrani, odgaja i razvija čovjeka u njegovoj osobnosti i intimi. Žena, to je druga strana života, ona koju ne iscrpljuje muškarac. Žena, to je procvalost proljeća, to je rascvali pupoljak, rascvjetala trešnja, plavetnilo sunčanog neba, nedohvatljivost horizonata, neiscrpivost draži, to je čežnja koju ništa ne može zadovoljiti ni iscrpiti.
Ženstvena žena postaje onog časa kada spozna svoja bogatstva. Nije na njoj da ruši muževne i muške karakteristike života, nego da izgrađuje i uglavljuje ženske.

Like!