Simana's blog

Simana
40, Белград, Србија

29.07.2017

Svratih jutros da banke da podignem novac za radove u kući. Zaboravila sam koliko je to bajan izlazak - odlazak do banke, prodavnice, elektrodistribucije, vodovoda, itd. A da ne govorim o razgovoru sa realnim komšijama.
Dok sam čekala u redu, morala sam da propustim sve trudnice, sve žene sa decom, sve one i sve ove… Načekah se. Ali, nije mi žao. Nije mi žao, jer da sam odmah došla na red, ne bih čula jednu istinitu pričicu limunadicu. Kao, ženi se komšija sa petog sprata komšinicom sa osmog sprata. Dugo su komunicirali preko interneta pre nego što su prešli na…


31.08.2014

''Bojim se da trepnem. Bojim se da se u trenu kad se moj pogled ugasi, umesto tebe ne stvori neka zmija, pacov, ili drugi čovek...

Ostaviću upaljenu lampu čitavu noć. I sve druge noći'' (Identitet, Kundera)

Može li stvarno da se čovek pretvori u zmiju ili pacova ako skrenemo pogled? Ili u nekog drugog čoveka, koga ne poznajemo.
Neuropsihijatri, koji se bave fenomenom sna, kažu da nikada ne možemo sanjati one koje ne poznajemo. Ali, zato možemo sanjati poznate, koji su se toliko promenili da ih više ne prepoznajemo.

Ne znam. Razmišljam da ostavim upaljeno svetlo noćas.


23.09.2014

Sećam se jednog bisera iz škole. Već sam vam rekla da sam sedela u prvoj klupi.
Na glavi mi kapa. Držala sam se načela Čizma glavu čuva, šubara je kvari. Zato sam nosila kapu. Uđe profesor i mi, svi ko jedan, ustasmo. Profin pogled se kratko zadrža na mojoj kapi, a zatim, vidno iznenađen, izgovori čudnu rečenicu:
- Kad profesor ulazi u razred, mora se sve skidati sa sebe.

U odeljenju se prolomi grohot. :D



Ako se setite nekog bisera iz škole, zapišite u komentaru.



Sanjam ružne snove.

Oduvek znam da postoje.

Kao da mi je neko prepisao takve snove.

Uveče pogledam neki film, ne udubljujući se jer me jedino zanima da zaspim.

U neko doba, probudi me neki šum, nemam pojma kakav. Znam samo da me probudi.

Na TV-u lično on govori pola sata na svakom kanalu. Nemam pojma o čemu priča. Posmatarm samo velike usne kako se pokreću kao kad riba ostane bez vazduha. Tako nekako. I ništa ne čujem, jer sam fascinirana bordo usnama, koje samo što nisu eksplodirale. I uvek se nekako pripremim unapred da se zaštitim od moguće situacije.…


Dodala sam keramičku posudu u rernu.

Pre toga sam dodala dinstani sadržaj iz šerpe. Šargarepu, mladi crni luk, pečurke, pirinač, malo začina C i maslaca.
Biber ide pri kraju.
Posle pola sata, miris je savršen. Ukus još bolji.
Jedva čekam da prionem.
Nego, šta ste vi spremali za večeru?


24.05.2015

Pukim slučajem i sasvim nesvesno, otkrili ste time suštinu stvari.

Vidite, Don Huan se borio sa nemogućim, i upravo to je veoma ljudski. U carstvu Velikog Sakupljača, međutim, ne postoji nemoguce, jer je to carstvo smrti. Veliki Sakupljač je Smrt, koja je došla po tragediju, po dramu, po ljubav. Smrt je došla po Don Huana. U paklenoj vatri, u koju ga je poslao komtur, Don Huan je živ, ali u svetu Velikog sakupljača u kome strasti i osećaji lete kroz prostor kao paperje, u tom svetu on je zauvek mrtav.

Viktor Peljevin


22.11.2014

Ne znam koliko ste upoznati sa procedurom zamena na poslu u javnim ustanovama. Mora da bude sve po zakonu, prijava, odjava, prijava, odjava i tako u nedogled dok neko ne ode na bolovanje. Ako se desi da neko zamenjuje trudnicu, koja već zamenjuje porodilju na zameni, onda nastane zbrka i zaboravi se ko koga menja.
Jednom prilikom u nekoj školi, sluđeni sekretar telefonom pita profesora na zameni koga menja.
Misleći da se odnosi na prepodnevnu smenu, jer je radio posle podne, čovek zbunjeno odgovori:
- Nikoga, Dragice, čekam autobus.



Umorna od lutanja, ona poslednjom snagom zakuca, ali niko ne odgovara. Ona pokušava ponovo, jer veruje u nadu. Posle tišine, zgrči se i ćuti pred vratima. Nailaze hladni vetrovi. Stoga se pripije uz svetlost kao udaljeni brodolomnik. Ali kada prekorači granicu i plašt noći dotakne joj telo, ona zatvara kapke i tone.

Ne veruje svojim očima u kristale jutra.

Ni u vreme.

(David Albahari, Obične priče)


02.07.2015

Uneću novine u tvoj život.


Ne znam da li će ti se dopasti ali sam rešila da to uradim

Prvo ću izbrisati broj tvog mobilnog telefona. Vremenom ću ga i zaboraviti.

Zatim ću pocepati sve tvoje fotografije. One lepo složene u albumčićima.

Potom ću sa svih diskova izbrisati ostale fotografije. Naše zajedničke. Vremenom ću preboleti.

Preboleću sebe srećnu, zamrznutu u nekom drugom vremenu.


25.07.2014

Danas mi se desilo nešto skroz neobično. Možda ne baš toliko za vas, koliko je bilo za mene.


Posle dužeg vremena, vozila sam se busom, snimim jedno slobodno mesto i pođem da sednem, i

taman da se spustim, pre mene se ugura neki stariji čovek. I bi mi neprijatno, jer umalo mu ne sedoh u

krilo.

- Uh, izvinite, molim Vas.

- Ništa, ništa, volim ja to - reče on sav ozaren - samo izvoli.

Putnici počeše da se smeju a ja se udaljih od njega, ne verujući svojim ušima a ni očima.




Blog
Blogs are being updated every 5 minutes